Kako sam postala gospodarica svog života: Više ne marim za one koji me ne zaslužuju!

Kada sam u krivu, priznam da sam u krivu. Ali biti samosvjesna žena, i biti opsjednuta time da se moraš ljudima svidjeti i žena koja se ne boji reći ono što ima za reći su sve potpuno drugačije stvari.

Naravno da želim da me ljudi vole, ali ako me i ne vole, mirno ću spavati. Želim da posao koji sam projicirala rezonira s drugima, ali ako i ne uspije, nema veze, sve je u redu. Stalo mi je do mnogo drugih stvari.

No, pokušaji da impresioniram druge i naravno da ne bude zastrašujuće, e, to mi nije na popisu prioriteta.

Dugo vremena mi je bilo stalo. Plakala sam danima zbog uloga u kojima nisam bila izabrana. Plakala sam na riječi ljudi koji su se smijali i raspravljali o mojim izborima, o svemu što sam radila, s kim sam izlazila i kako sam stanarinu plaćala.

U mnogim sam se situacijama grozno osjećala, jer sam držala jezik za zubima, a htjela sam im reći ono što mislim.

Ali oslobađajuće je kada ti se živo fućka.

Jer kada odlučiš da ti nije stalo, oslobodiš se pritiska. Oduzmeš im ovlasti da ti mogu prigovoriti o bilo čemu u tvom životu.

Više te ne dira što će oni misliti o tvom ponašanju, postupcima, izgledu. Uzmeš kontrolu u svoje ruke. Vratiš svoje samopouzdanje, postaneš neustrašiva i opet si gore.

Kada odlučiš da ti se živo fućka za one koji ne zaslužuju tvoje vrijeme, za one koji ne zaslužuju tebe kao osobu – je odličan osjećaj.

Jer to si odlučila ti, ti si gospodarica svog života, a svi drugi bi se mogli na tebe ugledati.

Izvor: zdravaisretna

Komentariši